Poremećaji ishrane: kako ih prepoznati i preživeti
“Osvanuo je još jedan novi dan. Vreme je da isplaniram
šta ću jesti za doručak. Možda samo jednu jabuku, ipak u onoj salati za ručak
ima čak 400 kalorija. Onda za večeru još jednu jabuku, znači čeitiristo plus sto
i plus još sto, to je šesto, ako narednih pet dana budem jela po šesto kalorija,
moći ću za svadbu u subotu da obučem svoju usku crnu haljinu i „malo“ da se
opustim...ipak će biti bar pet vrsta torti, a ne bi nikako valjalo ne probati
ih“.

Koliko često
razmišljate o hrani?
Istina je da je veoma teško ne razmišljati o hrani. Ako i ne želite, u toku dana ćete
proći pored barem tri pekare i pet lokala brze hrane koji će Vas na to prosto
primorati. Ipak, postoji razlika i ona leži u tome koliko se osećate
opsednutim mislima o hrani. Da li razmišljate o hrani više od tri sata u toku
dana? Ako je odgovor da, nastavite da čitate.
Ako želim da
budem vitka, to ne znači neminovno da imam problem...zar ne?
Ne znači. Osoba koja teži uravnoteženoj ishrani i
fizičkoj aktivnosti u cilju održavanja zdravlja nema problem. Problem nastaje
onda kada je cilj određeni fizički izgled i kada ovaj cilj opravdava sredstva
koja koristite za dolaženje do njega.
Koji su znaci da
neko pati od poremećaja ishrane?

Zbog čega poremećaji ishrane često
prolaze nezapaženo?
Sa obzirom na činjenicu da se najčešće javljaju u
adolescentnom periodu, prvi koji bi mogli primetiti da postoji problem jesu
roditelji. Ipak, osoba se u većini slučajeva obrati za pomoć tek kada stvari
ozbiljno izmaknu kontroli. Razlog leži u tome što su oni koji pate od
poremećaja ishrane vrlo vešti u njegovom skrivanju, a naznake koje su primetne
se pripisuju tipičnoj zabrinutosti oko telesnog aspekta koja se povezuje sa
tinejdžerskim periodom. Zbog toga je vrlo značajno da roditelji otvoreno
razgovaraju sa svojim detetom ukoliko uoče bilo koju od pomenutih naznaka.
Zbog čega se
javljaju poremećaji ishrane?
Prethodno smo pomenuli da mediji igraju važnu ulogu u
pojavi poremećaja ishrane. Ipak, mediji se pre mogu smatrati katalizatorom koji
oblikuje kako će se problem koji leži u osnovi ispoljiti. Najčešće su u ličnoj istoriji
osoba koje pate od poremećaja ishrane prisutni disfunkcionalni porodični ili
drugi odnosi i nerazrešena emocionalna pitanja.
Kako se izboriti
sa poremećajima ishrane?
Poremećaji ishrane nisu prolazno stanje koje će se se
samo od sebe rešiti posle određenog perioda. Potrebno je obaratiti se za pomoć
jer nećete biti izlečeni onda kada svakog dana uspete da obuzdate svoje
prohteve i držite se plana koji ste kreirali. Čak ni onda kada dođete do svoje
zamišljene idealne težine. Bićete izlečeni onda kada hrana prestane da Vam bude
opsesija, kada ne budete postavljali nikakve planove kojih se treba pridržavati
i kada se ponovo budete osećali slobodnim da budete bezuslovno zadovoljni
sobom.
Dostupni su
različiti oblici psihoterapije koji su se pokazali efektivnim u borbi sa ovim
poremećajima, dok je u nešto težim slučajevima najdelotvorniji objedinjen
pristup koji uključuje psihofarmake, kao i psihoterapiju. Zato prihvatite
pomoć. Vi ste samo osoba nečega gladna. A to nije hrana. Kada otkrijete čega
ste gladni i kako tu glad pobediti, počeće i Vaše ozdravljenje.
No comments:
Post a Comment